Piše: Veselin Lazarević
Sarmati, narod koji je naseljavao današnju Ukrajinu i Zakavkazje, uspješno potiskuju Skite. Singidunum, potom, osvajaju Goti. Istočno germansko pleme porijeklom iz Skandinavije, ratnici drevne zemlje Gotland.
U 5. i 6. vijeku podijelili su se na Vizigote i Ostrogote, i uspostavili dvije moćne države na teritoriji Rimskog carstva. Vizigoti na Iberijskom, a Ostrogoti na Apeninskom poluostrvu. Gepiti, takođe osvajači Beograda bili su germansko pleme koje je je porazilo Hune, nakon smrti Atile. Prema naučnicima, ime Gepidi potiče od gotske riječi Gepanta, što znači spor, jer su zaostajali u seobi iz Skandinavije. Singidunum razaraju i Avari, narod turskog porijekla, sa postojbinom u centralnoj Aziji. Panonski Avari su bili samo dio avarskog naroda čija je glavnina živjela u Hazariji na Kavkazu, gdje su se pomiješeli sa starosjediocima.
Ako pogledamo mape, vidjećemo da je Singidunum bio krajnja tačka većeg broja organizovanih država. Baš zbog svog isturenog položaja na granici bio je meta čestih napada i razaranja. Grada je krajem 4. i početkom 5. vijeka izgubio dotadašnje rimsko stanovništvo.
Poslije propasti Huna ponovo je u sastavu Vizantije. Početkom 6. vijeka Vizantijski car Anastasije, u neposrednu okolinu grada, naseljava germanska plemena Herula. Njihova funkcija je trebalo da bude odbrana Vizantije od ratobornih Gepida.
U ruševinama ranijeg rimskog grad, na zapadnoj strani donjeg grada, nađeni su tragovi materijalne kulture Germana. U vrijeme vladavine vizantijskog cara Justinijana I grad je iznova podignut i opasan moćnim bedemima. Krajem 6. vijeka, pred zidinama Singidunuma pojavljuju se prve slovenske grupe. Sloveni, poslije dvije opsade, ulaze u razrušen i napušten grad.
Brojni su Vizantijski izvori o tim opsadama i konačnoj propasti Singidunuma. Rušenjem je nestao i naziv Singidunum, koji se više nikada u istoriji nije pojavio. Ujedno, to je bio početak slovenizacije ovoga grada.
Oko 630. godine na ovom području se doseljava srpski živalj. Avarski i slovenski ratnici, često u nejasnim savezima, nijesu marili za ovaj grad, jer više nije imao položaj pograničnog utvrđenja. Sada se nalazio unutar šireg balkanskog prostora, koje su Sloveni već osvojili. Novo pominjanje grada, i to pod slovenskim imenom, Beograd (za mnoge najljepša riječ na srpskom jeziku) srećemo tek u 9. vijeku, 16. aprila 888. godine u jednom pismu pape Jovana bugarskom knezu Borisu Mihajlu. Grad se ubrzo prepušta varijacijama svog imena. Alba Greka, Vajsenburg, Nandoralba, Nandortehervar, Kastelbjanko, Alba Bulgarika.
Nekoliko vjekova poslije prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smjenjuju razne vojske i osvajači. Najprije stižu Franci koji su pod Karlom Velikim uništili slovenske saveznike Avare. Na ruševinama Taurunuma osnivaju franačko naselje Malevila koje će, kasnije, slovenizacijom postati Zemun. Tokom svojih pohoda Karlo Veliki nije zaobišao ni grad na ušću Save u Dunav. Razara Beograd.
Franačku vladavinu zamjenjuju Bugari, a njihovu Mađari. Krajem 10. vijeka, u vrijeme velike Samuilove države, Beograd je, po ko zna koji put, promijenio gospodara. Samuilo je bio slovenski car koji je na području današnje Makedonije, Srbije, Crne Gore, Albanije, Rumunske Dobrudže, sjeverne Bugarske, sjeverne Grčke stvorio veliku državu Južnih Slovena, u istoriji poznatu kao Samuilovo carstvo.
Po istoričarima iz Bugarske, čije gledište dijeli veliki broj svjetskih istoričara i naučnika, Samuilo je bio Bugarski car, koji je samo pomjerio bugarsko carstvo na zapad. Konačan obračun između Samuila i Vizantije desio se na planini Belasici, u blizini Strumice 1014. godine. Pod vođstvom cara Vasilija II, Vizantinci su do nogu potukli Samuilovu vojsku. Nakon čega je uslijedila svirepa odmazda. Oko 14.000 Slovena je oslijepljeno, dok je svakom stotom ostavljeno po jedno oko, da bi mogao da vodi ostale.
Vidjevši svoju vojsku, Samuilo je umro od srčane kapi. Država propada zbog dinastičkih trvenja, a Beograd ponovo postaje značajna pogranična tvrđava Vizantije. Tokom 11. i 12. vijeka oko Beograda se otimaju Ugarska, Vizantija i Bugarska. U to vrijeme, kroz Beograd prolaze brojni krstaški pohodi, ostavljajući za sobom svoj rušilački pečat.
Krstaški ratovi predstavljaju niz ratova koje su hrišćani, zapadne i srednje Evrope, pod uticajem papa, vodili protiv Seldžuka, Fatimida i drugih islamskih dinastija i država. Cilj je bio oslobođenje svetih mjesta u Palestini, posebno Hristovog groba u Jerusalimu. Vrijeme je kada su rimske pape željele da nametnu prevlast nad hrišćanskim svijetom.
(Nastaviće se)